Četiri glumice: Julie Christie: Šampon

Uoči izbora na kojima će si smještaj u Bijeloj kući osigurati R. Nixon, George (Warren Beatty), uspješni i seksualno neutaživi frizer s Beverly Hillsa, jednu od svojih ljubavnica, Feliciju (Lee Grant), pokušava nagovoriti da svog bogatog muža uvjeri da ga financijski podrži u otvaranju vlastitog salona jer mu niti jedna banka ne želi izaći u susret. Na sastanku George shvaća kako Lester (Jack Warden) za ljubavnicu ima Jackie (Julie Christie), njegovu bivšu djevojku, tzv. veliku ljubav. Zamoljen od Lestera da Jackie otprati na izborno druženje Republikanske stranke, George tamo zatiče svoju zaručnicu Jill (Goldie Hawn), glumicu u usponu koja se pojavljuje u društvu redatelja Johnnyja (Tony Bill), koju Jackie, također, poznaje. Večer završava na pomodnoj kontrakulturnoj zabavi gdje će se međusobni odnosi, potaknuti raznim stimulansima, početi rasplinjavati.

I premda se Beatty u ovoj komediji javlja u trostrukoj ulozi: glavnog glumca, producenta i koscenarista, utjecaj potpisnika režije, jednog od prvaka novoholivudskog filma Hala Ashbyja, ipak je zamjetan, što se svakako osjeća u prizemljenom tonu režije koja je težila za traženjem i pronalaženjem stvarnih ljudskih problema u vrlo 'škakljivoj' tematici i na 'skliskom' terenu. Zasluge za to idu i koscenaristu filma, Robertu Towneju koji je isti na Beattyjevu inicijativu krenuo pisati nakon suradnje s glumcem na filmu Bonnie & Clyde (1967.), a uspio ga završiti tek poslije mnogih porođajnih muka i nakon što mu je u produkciju otišao onaj za Polanskijev Chinatown (1974.). Upravo zbog tog neonoir klasika kritičari su veze tražili i u filmu Šampon te ih pronalazili u povezivanju žanra, u ovom slučaju komedije/farse, s fikcionaliziranim prikazom korupcije društva (ne treba smetnuti s uma da je neposredno pred dovršenje filma u jeku bila upravo afera Watergate).